O nama

AMATERSKO KAZALIŠTE BELIŠĆE

Ne možemo točno utvrditi kada je započeo kulturni život u Belišću, ali je to, najvjerojatnije, bilo 1888.g. kada su u Belišće došli ADAM i CLARA ROSENBERG, sa svojim, tada jednogodišnjim sinom, Sigmundom. Adam je odlično svirao klavir, osnivao male glazbene sastave, a Clara je bila novinarka te se bavila pisanjem kratkih priča i pjesama, koje je pod pseudonimom Clara Berg, objavljivala u poznatim novinama i žurnalima. Njihov dom ubrzo postaje stjecište ljudi zainteresiranih, ne samo za glazbu, već i za književnost, glumu, slikarstvo.

Najstariji pisani dokument koji posjedujemo je rukom pisani plakat od 09. prosinca 1905.g., te se ta godina i vodi kao početak kulturnog života Belišća. Dramski amaterizam, prema usmenoj predaji, također datira od te godine kada je izvedena prva dramska predstava. Bila je to drama „Kćeri Rade“, nepoznatog autora.

Sigmund Rosenberg, sin Adama i Clare, koji je djetinjstvo proveo u Belišću, gdje je završio i osnovnu školu, 1909.g. odlazi u Ameriku, gdje se zapošljava kao inženjer, a u slobodno vrijeme bavi se sviranjem i skladateljskim radom. Uzima umjetničko ime Romberg, ali mjesto svog sretnog djetinjstva ne zaboravlja, te prilikom jednog posjeta roditeljima sklada „Belišće casino marš“. Umire u New Yorku, 1951.g. ostavivši iza sebe glazbu za 70-ak mjuzicala, revija i opereta, te se sa svojim kompozitorskim djelom ugradio u povijest američke i svjetske glazbe. U znak sjećanja na njega, ovo Kazalište 1970.g. inicira održavanje glazbene manifestacije koja će se ove jeseni, pod nazivom „Rombergove glazbene večeri“ održati po 36. puta.

Prava dramska aktivnost započinje dolaskom  IVANA NIKOLNIKOVAVANJE koji 1919.g. vlastitim kazališnim djelom „Nesretna sudbina“ započinje kontinuiranu i bogatu dramsku tradiciju. Predstave, tadašnje Diletantske sekcije u njegovoj režiji između I i II svjetskog rata bile su na zavidnom nivou.

1921.g. osniva se, pod vodstvom DRAGANA  LENHARDA,  prvi tamburaški zbor. Ubrzo se pročuo svojim kvalitetnim sviranjem, broj članova se povećavao, dolazi do promjene imena u Radnički tamburaški zbor, zatim Radnički banjolinski zbor, ali neumorni zborovođa na toj funkciji ostaje sve do početka II svjetskog rata.

Poslije II svjetskog rata naglo je porastao interes za sve grane kulturnih aktivnosti, te se osnivaju razne sekcije. Pod vodstvom dirigenta BRANKA PETROVIĆA iz Valpova, osniva se veliki pjevački zbor s preko 70 članova, a čine ga, ne samo radnici i mještani Belišća, nego i mještani Valpova. Po članove zbora iz Valpova odlazio je tvornički fijaker koji ih je dovozio na probe i nastupe. U tom periodu osniva se i folklorna sekcija, čiji je koreograf i voditelj

STJEPAN ČORBA, koji je odlično svirao harmoniku, a na poduku o narodnim  plesovima putovao je u Osijek.

Kako su sve te sekcije radile svaka za sebe osjetila se potreba za objedinjavanjem, te je 1949.g. osnovano RKUD „Lazo Radojević-Putnik“. Osim glazbenih u novoosnovani RKUD ulazi i dugogodišnja predratna  dramska sekcija Ivana Nikolnikova, te novoosnovana “Đačka sekcija“. Osnivačku Skupštinu otvara DRAGUTIN MERC – NUNOŠ koji postaje i prvi tajnik, te jedan od najpopularnijih glumaca dramske sekcije.

Uz podršku i pomoć Kombinata Belišće pokrenuta je akcija za izgradnju Doma kulture i dobrovoljnim radom mještana isti je svečano otvoren 1956.g. Iz kino dvorane RKUD seli u novosagrađenu zgradu koja postaje i do danas ostaje centar kulturnih zbivanja Belišća, te jedina kulturna Ustanova u gradu. Kada 1957.g. RKUD, zbog svojih kvalitetnih dramskih izvedbi, a na prijedlog Saveza amaterskih kazališta Hrvatske, preraste u AMATERSKO KAZALIŠTE prvi predsjednik Upravnog odbora bio je Dragutin Merc – Nunoš koji se od tada neprekidno nalazio na rukovodećim funkcijama Kazališta.

U bogatoj povijesti kulturnog života Belišća značajno mjesto pripada DRAGUTINU GIBIČARU koji je svoju kazališnu djelatnost započeo 1947.g. u  „Đačkoj sekciji“. Kasnije se počinje baviti režijom, a 1966.g. Uprava Kombinata Belišće postavlja ga za Upravitelja Amaterskog kazališta na kojem radnom mjestu radi do 1982.g. Tada se formira Služba za kulturne djelatnosti SOUR-a Kombinata Belišće, a on postaje rukovoditelj te Službe, na kojem mjestu radi do odlaska u mirovinu krajem 1990.g.

1959.g. osniva se pri Amaterskom kazalištu zabavni orkestar sa solistima, čiji voditelj postaje ANTUN LULIĆ koji u orkestru svira klavir. Svoju glazbenu aktivnost započeo je još 1953.g. u tamburaškoj sekciji RKUD-a, kada je taj orkestar gotovo isključivo pratio folklorni ansambl društva. Formira i vodi tamburaški orkestar pri Industrijskoj školi u Belišću, kao i pri Klubu omladine  „Kombinata Belišće“, uvježbava soliste, svira harmoniku, a u pojedinim kazališnim predstavama sudjeluje zajedno s tamburaškim orkestrom, te godinama ostaje prisutan u stvaranju glazbenih programa ovog Kazališta.

Od 1958.g. u rad Kazališta uključuju  se: IVAN HUDERER, vrlo kvalitetan karakteran glumac koji radi i kao redatelj Omladinske scene, te voditelj tadašnjeg Pionirskog dramskog studija; ZVONIMIR HAJNC, koji osim kao glumac u dramskoj sekciji paralelno djeluje u zabavnom orkestru gdje svira bubnjeve; TEREZIJA VICIĆ, kao vokalna solistica pridružuje im se 1959.g. da bi nakon nekoliko godina debitirala i kao članica dramskog ansambla, te ANTUN BUČANAC, koji 1960.g. s gitarom u rukama prvi puta staje pred mikrofon, nakon nekoliko godina zauzima mjesto gitariste u zabavnom orkestru, postaje njegov voditelj, te se bavi i skladateljskim radom. Godinama ovi su članovi bili okosnica glazbenog i dramskog ansambla ovog Kazališta.

U naponu snage i na vrhuncu glumačkog stvaralaštva, 1967.g. umire Dragutin Merc – Nunoš. Da bi mu odalo dužno priznanje ovo Kazalište 1972.g. započinje s organiziranjem dramske manifestacije pod nazivom Memorijal D. Merca – Nunoša. Nakon smrti svestrane scenske ličnosti Ivana Nikolnikova 1975.g. ova manifestacija ravnopravno nosi i njegovo ime. Ove godine održan je 29. Memorijal Dragutina Merca – Nunoša i Ivana Nikolnikova – Vanje.

Ovo Kazalište inicijator je i organizator susreta radnika – dramskih umjetnika Hrvatske 1970.g. nakon toga organizaciju preuzima Kulturno Prosvjetni sabor Hrvatske, a susreti se proširuju i na ostala polja kulturnog stvaralaštva.

Od formiranja Koordinacionog odbora kazališnih amatera Slavonije i Baranje 1968.g. Kazalište je redovito sudjelovalo na svim Smotrama ( sve do domovinskog rata ), a organizator je i domaćin Smotre u Belišću 1969.g., 1975.g., 1979.g., 1984.g.

1973.g. Kazalište je bilo domaćin Republičkog festivala dramskih amatera Hrvatske.

Kako je ova zgrada sve teže odolijevala zubu vremena, Kazalište poduzima akciju oko njenog uređenja. Sredstvima republičkog i općinskog SIZ-a u oblasti kulture, te Kombinata Belišće u siječnju 1982.g. započinje adaptacija krova i dvorane zgrade, koja je dovršena u travnju 1983.g.

Nakon odlaska Dragutina Gibičara režiju dramskih predstava preuzima IVICA KOPRIVNJAK, dugogodišnji vokalni solista i glumac u dramskom ansamblu, koji ujedno vodi i Dramski studijo mladih koji okuplja između 20 – 30 učenika nižih razreda osnovne škole, pa i mlađih.

Od 1991.g. kompletnu brigu za režiju i scenografiju glazbenih programa, te scenografiju dramskih predstava, preuzima SILVIJA KIFER  koja još od 1986.g. obavlja funkciju tajnice, a njenim postavljanjem za Voditeljicu Kazališta ova Udruga dobiva kvalitetnije smjernice rada i veću brigu za svoje članove.

Za vrijeme domovinskog rata, njenom zaslugom Kazalište nekoliko puta gostuje u Šiklošu, Kasszadu, Hercegszantovu, Martincima i Pečuhu, za hrvatsku manjinu i djecu prognanika iz Vukovara.

Danas Amatersko kazalište ima status Udruge, sa žiro računom i organima upravljanja, a to su: Skupština, Upravni i Nadzorni odbor. Ima Statut o pravima i dužnostima svojih članova, kojih je između 80 – 100 u slijedećim sekcijama: Dramski ansambl mladih, dramski ansambl odraslih, zabavni i tamburaški orkestar sa solistima. Na osnovu Pravilnika o nagrađivanju dodjeljuju se priznanja aktivnim članovima.

„…Ako je kreativnost esencijalna u potrazi za održivošću, sjećanje je ključ kreativnosti. Ovo jednako važi i za pojedince i za narode, koji u svojoj baštini – prirodnoj i kulturnoj, opipljivoj i neopipljivoj –  traže ključ svog identiteta i izvor svoje inspiracije…“  iz povelje UNESCO-a

Tradicija je vrijednost koja se nasljeđuje, a put do nje je dugotrajan. Ovaj traje 100 godina i treba u nama pobuditi ponos i prenositi se na buduće naraštaje.

Nije mala stvar stajati u sadašnjosti, a povezivati prošlost s budućnošću. To čine ljudi slobodnog duha i velikog srca, kao što su to članovi Amaterskog kazališta Belišće.

Mnoga priznanja, zahvale i diplome za postignute uspjehe krase danas zidove ove zgrade. Sva ta priznanja i nagrade okrunile su uspješno promicanje dramskog i glazbenog stvaralaštva i hrvatske kulture, te veliku aktivnost mnogih amatera koji su proteklih godina utkali svoj talent, entuzijazam i slobodno vrijeme u kulturnu djelatnost  grada Belišća.