50 GODINA GLAZBENO-DRAMSKOG STVARALAŠTVA IVICE KOPRIVNJAKA
U Kazalište je došao kao solist zabavnih melodija 1966. godine. Baršunastom bojom glasa uspješno je interpretirao skladbe Otvori srce, Ruže su crvene, Suze liju plave oči i mnoge druge.
U rad dramskog ansambla uključuje se 1976. g. u predstavi Zemlja je život dijelom kao solist, a dijelom kao glumac. Već sljedeće godine povjerena mu je glavna muška uloga u predstavi Teštament te od tada pa do danas gotovo da i nije bilo predstave u kojoj nije igrao, uglavnom, glavne uloge. (Đuka Begović, Jalnuševčani, Stolica koja se ljulja, Gospoda i drugovi, Svadbeni marš i dr.). Od 1991. g. počinje se baviti i režijom. U komediji Ephraima Kishona Vjenčanica igra glavnu mušku ulogu za koju je nagrađen na Smotri dramskih amatera Slavonije i Baranje, koja je održana u Đurđenovcu. Predstava se plasirala na Festival dramskih amatera Hrvatske, koji je održan u Varaždinu, gdje dobiva priznanje za režiju od strane Hrvatskog sabora kulture iz Zagreba.
Od 1999. g. radi i kao voditelj dramskog studija mladih te režira dječje predstave: Izgubljena vjeverica, Epepeljuga, Čudnovate zgode šegrta Hlapića, Crvenkapa i zbunjeni vuk, Zbrkane čarolije, Bajka o maslačku, Mali bjegunac i Slušaj ljubav. Slijede predstave: Tri seoska sveca, Ugledni gost, Općinski načelnik, Deložacija, Veseli četverokut, Samo dvaput je čovjek mlad, Tena, Češalj, Bračno putovanje bez muža, Političko vjenčanje, Gle, kako dan lijepo počinje, Dobro jutro, lopovi, Hidrocentrala u Suhom Dolu, Ljubavni ultimatum starog gospodina i monodrama Đuka Begović. Gotovo u svima se pojavljuje kao redatelj, a u svakoj je igrao glavnu ulogu. Član je Upravnog odbora Amaterskog kazališta i u nekoliko navrata obnašao je dužnost predsjednika Upravnog odbora.
Za svoj doprinos na polju kazališnog amaterizma nagrađivan je više puta:
– godine 1996., 2001. i 2006. dobitnik je Zlatne diplome Hrvatskog sabora kulture za doprinos razvoju kulturno-umjetničkog amaterizma i hrvatske kulture,
– godine 2001. uručena mu je Plaketa Grb grada Belišća za izuzetna ostvarenja i doprinos kulturnom životu grada Belišća,
– godine 2005. dobitnik je priznanja povodom 100 godina glazbenog i dramskog stvaralaštva u Belišću, 1905.-2005.,
– godine 2013. nagrađen je za najbolju mušku ulogu na 25. Smotri kazališnog stvaralaštva u Retkovcima,
– godine 2014. nagrađen je za najbolju mušku ulogu u monodrami Đuka Begovići i najbolju scenografiju u predstavi Ljubavni ultimatum starog gospodina na 7. FAK-u u Slavonskom Brodu,
(kritika o izvedbi monodrame)
Osebujni karakter seoskog bećara, Đuke Begovića, kojeg ni trinaestgodišnja robija nije slomila u mjeri da ne bi bio svjestan svoje unutrašnje slobode, Koprivnjak je razradio i do u tančine uspio prenijeti publici. Tako je njegova tragična sudbina propalog seoskog bećara i švalera, nekada nesputanog temperamenta koji nije mario za pravila i konvencija tipične seoske patrijarhalne sredine s kraja 19. stoljeća, ponovo poslala društvenu poruku. Ipak, čini se, kako je dramskim tekstom, ali još više snažnim Koprivnjakovim glumačkim talentom, poslana i filozofska poruka o ljudskom duhu koji i kada je tijelo satrano, može biti jak i nesalomljiv, slobodan i neobuzdan
– godine 2014. primio je Dijamantnu plaketu Hrvatskog sabora kulture,
– godine 2015. dobitnik je priznanja za najbolju mušku ulogu u monodrami Đuka Begović, te posebno priznanje za 50 godina uspješnog rada u kazališnom amaterizmu na 6. međunarodnom festivalu kazališnog stvaralaštva u Belom Manastiru,
– godine 2015. također je dobitnik priznanja za najbolju mušku ulogu u monodrami Đuka Begović na 1. kazališnom festivalu u Gunji
(kritika o izvedbi monodrame)
Posljednjeg festivalskog dana domaća publika uživala je u monodrami Đuka Begović, koju je maestralno odigrao stari kazališni lisac Ivica Koprivnjak. Moramo reći da je ovo sigurno jedna od najboljih, mnogobrojnih izvedbi ove monodrame na Hrvatskoj sceni. Ne treba se čuditi ako kažemo da Ivica Koprivnjak u 2016. godini slavi rijetki kazališni jubilej, 50 godina igranja u kazalištu.
Svatko tko se, na bilo koji način, bavi kazalištem ima neku svoju ambiciju, želju za dokazivanjem … Pa iako nagrade nisu najbitnije, lijepo ih je dobiti, a lijepo je i kada se u kazališnim i inim krugovima o nama i našem radu pozitivno govori.
Bit teatra, kao i bit života, je rad, predanost i ljubav. Teatar može bez svjetla, bez kostima, bez šminke i rekvizita, ali ne može bez čovjeka – glumca kakav je IVICA KOPRIVNJAK.
Ponosno mogu reći da sam imala sreću dijeliti pozornicu s njim gotovo svih tih godina. Naša suradnja traje i danas, a posljednjih godina nastojimo uključivanjem mladih sačuvati tradiciju i osigurati budućnost kazališnog amaterizma Belišća.
Ivice, veliko ti HVALA na svemu što činiš za razvoj kazališnog amaterizma i belišćanskog kulturnog života uopće!
Silvija Kifer